Mačja priča

17.11.2009., utorak

Priča

Mačja priča je započela oko Uskrsa ispred jedne zgrade na zagrebačkom Trnju. Ah, kako se samo mazio taj mačak sa svima! Morao je biti nečiji. Nakon nekoliko dana, izležavao se i protezao ispred dućana. Svako malo netko bi izašao s nekom poslasticom, pomazio ga, poslušao zahvalno predenje i otišao dalje. Tako je mačak počeo živjeti na relaciji zgrada – dućan. Uskoro su i stanari zgrade zapazili mačka koji je počeo uvijek u dogovoreno vrijeme čekati svoj ručak i porciju češkanja za bolju probavu. Time se pokazao i da je vrlo pametan mačak. Polako je dobivao na kilaži što mu je očito godilo, jer je postajao sve lijeniji, mazniji i pričljiviji. Noću je odlazio nekuda na spavanje, nikada nismo otkrili koje je to mjesto bilo. I tako je bilo cijelog vrućeg zagrebačkog ljeta. A zatim je stigla jesen, dani su postajali kraći, vlažniji i hladniji. Ulovio je prvu prehladu i završio kod veterinara. Tu se opet pokazao pravi junak i pun povjerenja prema ljudima. Podnio je pipkanje, razvlačenje, bockanje i cijelo je vrijeme pričao, mazio se i nije izvukao niti jednu kandžicu. Kad je već bila prilika, mačak je testiran na zarazne mačje bolesti. Tolika hrabrost i strpljivost, nažalost nisu nagrađene dobrom dijagnozom i sreća je da ju nije razumio – leukemija. Mačja leukemija je zarazna za druge mačke, a on je bio toliko dobar i darežljiv da je puštao druge kvartovske mace da mu jedu iz zdjelice. Kako ga pustiti opet na cestu? Osim što može zaraziti svaku nezaraženu mačku, zima ga može ubiti. Svaki pad imuniteta može biti pogibeljan za njega. Ne može više biti umiljati kvartovski mačak, mora postati nečiji kućni mačak i tada će živjeti još puno godina. Mačak je star oko tri godine, meke dlake i čarobnih zelenožutih očiju. Izuzetno je inteligentan, ili se možda radi o dobrom sluhu, jer kad začuje zvuk otvaranja konzerve ili šuškanja vrećice s hranom, nasmiješen trči u susret osvajajući svojim glasnim pričanjem. Velika je maza, upravo pravi mačak za krilo i izležavanje ispred televizora u kasne noćne sate. Traži topli dom, krevetić uz peć, kuću u kojoj će biti jedina maca ili u kojoj će mu društvo praviti maca koja već ima leukemiju. Traži čovjeka s malo većim srcem od prosjeka, čovjeka koji će biti nagrađen zahvalnošću, ljubavlju, privrženošću, čovjeka koji voli društvene i pričljive mace.

- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.